Iskreno priznanje je neophodno za naše duhovno blagostanje.
Udaljavamo se od Boga i oštećujemo svoje odnose kada ignorišemo, dajemo izgovore, potcenjujemo ili opravdavamo svoje grehe.
Mi ne brišemo jednostavno svoje grehe. Mi ih iskreno ispovedamo i tražimo oproštaj od Hrista, koji nam On milostivo daje.
Jedan uobičajeni problem je verovanje da pravimo samo “razumljive greške”. Pogledajte Takav sam.
Moramo shvatiti da kada grešimo, to nije slučajan greh. To je izbor. I moramo biti u stanju da to prepoznamo i priznamo:
“Nego svakoga kuša njegova želja koja ga vuče i mami;” Jakov 1:14
Da li ste znali da nas 1. Korinćanima 11:26-32 upozorava da ne uzimamo Večeru Gospodnju dok se prvo ne ispitamo? To je zato što “Ko, dakle, nedostojno jede hleb ili pije čašu Gospodnju, ogrešiće se o telo i krv Gospodnju.” (stih 27).
“Kad bi sami sebe ispitivali, ne bi nam se sudilo. Ali kad se nama sudi, kažnjava nas Gospod da ne bismo zajedno sa svetom osuđeni bili.” (stihovi 31-32)
“Ako li priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe i očisti nas od svakoga zla.” 1. Jovanova 1:9
Ponizno pokajanje počinje kada smo spaseni i ono nam ne donosi samo oproštaj, već i osvežava naše duše (Dela apostolska 3:19). Zato se pobrinimo da iskreno i redovno preispitujemo sebe.
Za više ohrabrenja pogledaj i sledeće crtice:
-----------
Original: You and God May Not Have the Same Definition of a “Mistake”
Prevela: Natalija Gašparić
Ako ti se dopala ova crtica, registruj se na naš besplatni bilten na desnoj strani bloga, i dva puta nedeljno ćeš primati sveža jednominutna ohrabrenja na mail











